A A A
Objavljeno: 
Sunday, Maj 1, 2022 - 16:51

EPCG: O NEZNAVENIM NAPADIMA NA PROJEKAT EKOLOŠKE REKONSTRUKCIJE TE „PLJEVLJA“

Nije prošlo ni pet dana od svečanog početka radova na ekološkoj rekonstrukciji TE „Pljevlja“, a javnost je, kao što smo mogli uočiti, zasuta optužbama koje, na račun rukovodstva EPCG, iznosi gospodin Dejan Mijović. Te optužbe se, u osnovi, zasnivaju na tezi da je pomenuta investicija finansijski štetna, da je protivna regulativama EU te da je, u krajnjem, beskorisna kada je u pitanju sam nastavak rada TE „Pljevlja“.

EPCG se, naravno, ovakvim optužbama ne bi ni bavila kada bi ih iznosila lica koja ne skrivaju da se, na taj način, pokušavaju društveno-politički ili na neki drugi način pozicionirati, jer bi, u tom slučaju, namjere bile očite, ali smo, javnosti radi, dužni da ukažemo na nekoliko bitnih činjenica, iz kojih je bolno uočljivo koliko se gospodin Mijović, iako gromoglasno predstavljan kao ekspert za data pitanja, ne razumije u materiju. Našu kompaniju, naravno, ne zanima šta je stvarni cilj gospodina Mijovića – želja za obitavanjem u centru pažnje ili neka skrivena ambicija – ali smo, ponavljamo, odlučili da ukažemo na sljedeće:

  1. Odluka o otpočinjanju radova na ekološkoj rekonstrukciji TE „Pljevlja“ nije donesena naprečac, daleko od očiju javnosti, nego je usklađena sa činjenicama da je potpisan ugovor, čiji bi raskid izazvao višemilionsku štetu, da je Agencija prekinula postupak oduzimanja integrisane dozvole te da je Vlada Crne Gore usvojila informaciju u ekološkoj rekonstrukciji, na osnovu koje je definisano da je to projekat od strateškog interesa.
  2. Kada je riječ o energetskoj efikasnosti, vrlo neprijatan utisak ostavljaju netačni podaci kojima barata gospodin Mijović. Ne znamo niti nas zanima da li se, u slučaju istupa pomenutog gospodina, radi o neznanju ili zloj namjeri, ali je najvažnije da postojeća energetska efikasnost TE „Pljevlja“ nije 27-29%, kako on navodi, nego je, tokom prethodnih godina, bila na oko 34,5%, u 2021. godini je podignuta na 34,8%, a tokom prva četiri mjeseca tekuće godine se kreće oko 35%. Takođe, smatramo da bi neko ko se predstavlja kao stručnjak za energetska pitanja morao da bude upućen u referentnu dokumentaciju koja se odnosi na najbolje raspoložive tehnike, koje treba primijeniti tokom ovakvih poslova, a kojima je jasno naznačeno da donja granica efikasnosti za ovakvu vrstu postrojenja – onih koja su građena prije 1985. godine i imaju snagu ispod 1000 MWth – iznosi 31,5%, a ne 33%. Konkretno, TE „Pljevlja“ je počela sa radom 1982. godine, a njena snaga, izražena u toplotnim MW, jeste 540 MWth – da bi se proizvelo 207 MWel predatih u mrežu – dakle osjetno ispod 1000 MWth, tako da se na nju ne odnosi procenat kojim barata gospodin Mijović.
  3. TE „Pljevlja“ neće biti ugašena dvije godine, kako navodi gospodin Mijović, već će, u završnoj fazi ekološke rekonstrukcije, biti van pogona pet i po mjeseca, pored redovnog remonta. TE „Pljevlja“ je, i ove godine, ušla u proces privremenog zastoja proizvodnje zbog paniranog remonta, pa ćemo, tokom tih 65 dana, morati da uvozimo električnu energiju, što će, po sadašnjim cijenama, iznositi oko 35 miliona eura. Možete pretpostaviti koliko bismo novca utrošili na uvoz da je, kojim slučajem, TE „Pljevlja“ – po nekim popularnim, a nestručnim predlozima – nije radila tokom prethodnih 12 mjeseci. Činjenica da smo u poziciji da, na osnovu rekordnog neto profita u prvom kvartalu, bez zebnje realizujujemo neophodnu kupovinu, jeste nešto što dugujemo upravo radu TE „Pljevlja“. Gospodin Mijović, pak, ne ostavlja utisak osobe koja poznaje situaciju ili koja bi bila u stanju da nas upozna sa načinom na koji misli da je moguće za 3-4 godine izgraditi adekvatno zamjensko postrojenje za TE „Pljevlja“. Stručna javnost misli drukčije: za proces tranzicije u tom smislu potrebno je osjetno više vremena, pa nam je, stoga, i cilj da TE „Pljevlja“ radi što duže, kako bismo pripremljeni dočekali trenutak u kome bi se proizvodnja zasnivala na drugim izvorima. EPCG je uveliko ušla u razradu projekata koji se odnose na eksploataciju obnovljivih izvora energije. No, ponavljamo, za tako nešto je, prema stručnim procjenama, potrebno više od 3-4 godine i, uz dužno poštovanje prema entuzijazmu gospodina Mijovića, skloniji smo tome da se oslonimo na procjene stvarnih stručnjaka.
  4. Takođe, gospodin Mijović je, za čovjeka koji se predstavlja kao ekspert, prilično neupućen i u stanje u državama članicama EU, kada je riječ o korišćenju TE na ugalj. Konkretno, globalna energetska kriza i želja članica EU da što manje zavise od uvoza gasa iz Rusije, motivisala je neke članice – među njima i Njemačku – da reaktiviraju proizvodnju električne energije u svojim termoelektranama. Kakva će biti dalja budućnost tih objekata, ne možemo znati, ali je, i na ovom primjeru, potvrđeno da gospodin Mijović ili ne prati situaciju u EU ili je, radi postizanja efekta, namjerno prećutkuje.
  5. Na koncu, frapantno je to što gospodin Mijović ne zna da ekološka rekonstrukcija ne može da podigne efikasnost niti se zbog toga izvodi. Ona, po definiciji, obara efikasnost, zbog povećanja sopstvene potrošnje elektrane za nova postrojenja. Cilj je samo da se efikasnost ne obori ispod donje definisane granice, a to je za nas 31.5%.

EPCG se, nadalje, neće oglašavati povodom istupa gospodina Mijovića, budući da je, u nizu svojih izjava, pokazao zaista ogromno neznanje kada je riječ o energetskim pitanjima. Lične ambicije su, naravno, sasvim legitimne, ali smo, radi javnosti, pa i onih koje bi česti istupi gospodina Mijovića naveli na pomisao da se radi o licu stručnom za oblast energetike, bili prinuđeni na to da, ovakvim putem, pokažemo da istupi pomenutog gospodina nemaju zaista nikakve veze sa strukom, nego sa motivima koji, ma kakve da su prirode, nijesu nešto što za energetski sektor ima bilo kakvu relevantnost.

U međuvremenu, mi radimo i gradimo, na opštu korist.

Dobra energija!